Zenitna daljina

Odnos između zenita, nadira i horizonta
U horizontskom koordinatnom sustavu položaj nebeskog tijela određen je azimutom i kutnom visinom (ili zenitnom daljinom = 90° - kutna visina).
Zenitni teleskop.
Zemljina vrtnja uzrok je prividnom okretanju nebeske sfere i izmjene dana i noći.
Nebeski ekvator i ekliptika.
Osnovna gibanja Zemlje.

Zenitna daljina (oznaka: z) je dio velike vertikalne kružnice, od zenita do mjesta na prividnoj nebeskoj sferi (nebesko tijelo), mjeren lučnom mjerom.[1] Koristi se u horizontskom koordinatnom sustavu uz azimut za izračunavanje položaja nebeskih tijela. Mjeri se tako da se od 90° odbije kutna visina tijela.

Kutna visina (oznaka: h) je kut u središtu nebeske sfere koji se nalazi u ravnini okomitoj na ravninu obzora. Zamislimo li da je polumjer nebeske sfere jedinični, tada se kutna visina može odrediti i kao duljina luka na sferi, jer je u tom slučaju duljina luka brojčano jednaka pripadnom središnjem kutu. Isti postupak provodi se pri određivanju drugih sfernih koordinata. Kutna visina h je pozitivna iznad obzora i kreće se od 0° do 90°, a negativna ispod obzora, kada se kreće od 0° do -90°. Umjesto kutne visine h može se koristiti zenitna daljina z:

z = 90° - h
  1. zenitna daljina, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy